Naposletku.

ja sam dobro znala ko si ti.

03.03.2016.

Oh you could mean everything to me..

Oh, mogao si, itekako. Povremeno, dok tako čekam neko prijevozno sredstvo, kojim se nerado vozim, dok mi vjetar oštećuje inako već oštećenu kožu od zime, a sunce kao da nešto grije, a i ne grije, zamislim se o nekim problemima za koje smatram da su najveći mogući, iako nisu, na trenutak se trznem i gdje god da se okrenem vidim tebe. Vidim nas kako se šetkamo, kako se moje ruke savršeno uklapaju među tvoje, i kako uživam kada svoju glavu stavim na tvoje rame i lagano se ušuškam. Ušuškam se, a ti mi pričaš. Pričaš o tako glupim stvarima, koje nemaju nikakvog smisla. Ali meni su lijepe, i smiješne, i zanimljive. I volim da te slušam. A valjda to i jest bit svega. Da te volim i kad si sređen i kad nisi, i kad si budala, i kad pričaš gluposti, i kad me nerviraš.. Uvijek. Ili je barem bila bit svega. Bila... Ustvari, ne vidim te, i ne želim da te vidim. Ne želim da me svaka ulica podsjeća na tebe. Ne želim da me svaki park podsjeća na tebe. Ne želim da me čitav stan podsjeća na tebe, da svaka moja pomisao bude o tebi. Ne želim tebe. Ne želim nikog ko ne želi mene. A želim te...

29.06.2015.

život

vrištala bih i plakala i lomila sve oko sebe, ali više nemam ni glasa, ni suza ni snage za takvo što. trošiš suze, glas, snagu na sve oko sebe i onda na kraju dana poželiš nači mir u njemu, koji te jedini razumije, koji je tu čak i kroz daljinu. makar ti se čini, sebe zavaravaš. nemaš kome reći, odati i one najcrnje tajne koje ti noćima ne daju da oka sklopiš, da utoneš u san, ustaneš ujtro veseo i nasmijan kao da nemaš nijedne brige u svom životu. život je jeben, tjera te da se smješkaš ljudima koji ti pakoste i koje ne voliš, da trošiš novac koji usuštini i nije tvoj i baviš se onim što zaista nije tvoj fah. sve se svelo na novac, neku žurbu koja je uzalud, brzinske i hladne kafe. ti si bio jedina svijetla tačka, bio si drugačiji od svih. bio si mi prijatelj, s kojim sam znala sjediti satima i šutjeti, a sve bismo jedno drugom rekli. znali smo se viđati bez marke u džepu, onako u sobici sjediti igrati 2048 ili slagalice i pušiti. to su trenuci koje pamtim, nikakve večere, cvijeća, kafe i gluposti. samo nas dvoje, potpuno nagi, na krevetu, pripijeni jedno uz drugo. fali mi to, znaš. falimo mi, mi. fale mi trenuci kada sam ti sve pogledom pričala, kada si poljupcem i zagrljajem sve to rješavao. bojim se, nemaš pojma koliko se bojim da više nenjegujemo našu ljubav, da nam je sve postala navika, mrkla, jebena i smrtonosna navika. da ću se sutra probuditi i prepasti jer nema poruke, ne razmišljajući o tebi.. znaš sjebe ti se život kad saznaš da si glavni uzrok patnje i pakaa koju proživljala žena kraljica, žena koja te nosila devet mjeseci, isljučivo da bi ti pružila mogućnost da postaneš obrazovana i emancipovana žena i opet ima osmijeh na licu, opet je jača od svih. ne znam ni ja koji je cilj ove priče, sve se pomiješalo, i ti i život i strah i brak... boli me, sve me boli, a tebe nema da pružiš tu ruku za spas i odvučeš me iz ovog bunila i ove užasne ludnice života.

25.04.2014.

;)

" Kada se žena jednom okrene protiv tebe, pusti sve u materinu.. Ona te još možda i voli, ali se u njima nešto preokrene. A onda kada se preokrene, mogu te gledati kako crkavaš u jarku, pa još te pregaziti autom i na tebe pljuniti.. " Dragi, večeras si me natjerao na nešto što nikada ni u snu nisam poželjela. Nema više osjećaja, ubio si ih. Hajde da igramo igru, pa ko duže izdrži !


Noviji postovi | Stariji postovi

BROJAČ POSJETA
27042

Powered by Blogger.ba