Naposletku.

„ A i bol je takva...bilo duševna, bilo tjelesna, počinje uvijek nekom riječju, neugodnim djelom bližnjega ili grčem, trzajem u nekom udu pa sve više i brže napreduje dok ne dovede do oboljenja ili potpune duševne potištenosti. „

Bravo ja.

hvata me depresija, jbg...

"I onda se navikneš na nečije poljupce, dodire, osmijehe.
Navikneš se da je nečiji lik stalno u tvojoj glavi. Navikneš na vaše uobičajene razgovore, svađe, suze...
I navika je toliko tvoja i toliko slatka, da nikad ne želiš da se odvikneš. Jer, nije to samo obična navika. To je nešto više od toga. Nešto povezano s ljubavlju, ali nekom vezom koja ti se čini neraskidivom..."